Suradnici

Gorjela su sela, pogibali ljudi...

Lipa pamti, ali tragične događaje iz Drugog svjetskog rata ne zaboravljaju ni mještani Lisca, Studene i Breze. U povodu 70. obljetnice masakra stanovništva i fizičkog uništenja naselja Lipe, predsjednik Društva za povjesnicu i Katedre čakavskog sabora Klana prof. Ivan Šnajdar iznosi činjenice o stradanju okolnih naselja Lipe na području općine Klana u ta turbulentna ratna vremena Drugog svjetskog rata. Dana 30. travnja 1943. godine fašistički zločinci vrše neviđeni zločin, pale Lipu i masakriraju sve zatečene stanovnike – žene, djecu i starce na najbezdušniji način. Samo dan poslije masakra u Lipi, nacističke snage zapalile su Lisac, četiri dana kasnije i Studenu, a potom i Brezu.

Klana u žici

Sva su se ova mjesta nalazila na partizanskim putevima. Kroz Lužinu i Brezu, a posebno preko Lisca od 1943. godine intenzivira se prolaz i zadržavanje partizana i kurira na putu u Kastavštinu, Primorje i Gorski Kotar. Iz svih klanjskih naselja pojedinci su odlazili u partizane i pomagali. U samoj Klani bio je uspostavljen njemački garnizon, a pretežan dio mjesta »okovan« bodljikavom žicom. Uveden je poseban režim, policijski sat noću i zabrana kretanja, a svaki se pojedinac danju i noću kontrolira. No, s teškoćama pomoć partizanima ipak je funkcionirala, navodi Šnajdar.
– U proljeće 1943. godine Nijemci su odlučili uništiti sva mjesta koja su bila na partizanskim stazama i sva partizanska skloništa, redom od Lipe, Lisca, Studene do Breze, ističe Šnajdar.
U Lisac su iz pravca Klane i Rupe povremeno navraćale njemačke patrole. Nešto prije masakra Lipe u selu su zatekli nekoliko partizana, a dvojicu koje su mještani sakrili pronalaze i ubijaju. Za odmazdu, nacisti su zapalili dvije kuće i odveli nekoliko mještana u internaciju. Liščani su vidjevši što se dogodilo Lipi noću 30. travnja na 1. svibnja 1943. godine napustili selo i pokupivši dio stoke i najnužnijih stvari otišli u šumu. Dio mještana odlazi preko Pešišća i Vrh Bliznic u Pilanu i potom u Klanu, a pretežan dio preko Gumanca u Podgraje.
– U selu je ostalo troje starih ljudi, dva muškarca i jedna žena, koji nisu htjeli napustiti svoje kuće. Fašisti su ih izmasakrirali i na kraju ubili pa potom vukli seoskim ulicama. Zapalili su sve kuće i potpuno uništili selo. Srećom su ostali stanovnici izmakli u šumu, u koju se fašisti nisu usudili ući, inače bi bili stradali kao i Lipljani, objašnjava Šnajdar.
Nakon opisanih događanja, Nijemci su u Klani i Podgrajama »pokupili« ukupno 24 mještana Lisca pa su ih internirali u radne i konc logore u Austriji i Njemačkoj, otkuda se neki nisu nikad vratili. Izbjegle mještane Lisca prihvatili su Klanjci i Podgrajci te su vrijeme do kraja rata i izgradnje novih kuća u projektu obnove proveli u izbjeglištvu. Dio Liščana bio je u partizanima, od kojih se čak osam vratilo s oficirskim činom nakon rata, a u NOB-u je poginulo jedanaest boraca i petero kao žrtve rata.

Pljačke i paleži

Četiri dana nakon Lipe, rano ujutro 4. svibnja 1943. godine Nijemci opkoljavaju Studenu. Dio stanovnika s periferije uspjeva pobjeći kroz Jurešino u Kukuljane, a ostatak njih, oko 250, nacisti dovode do crkve, gdje ih drže pod stražom mitraljeza,
– Nijemci sistemski pljačkaju kuću po kuću i redom ih pale, a stanovnici čekaju svoju sudbinu puni straha i užasa, prisjećajući se Lipe. Kad su popalili i opljačkali sve kuće, kamioni s plijenom kreću put vojarne u Klani, a stanovništvo su pod stražom potjerali u Klanu i potom ih pustili da se sami snalaze, kaže Šnajdar.
Najveći dio stanovnika ubrzo se vratio u popaljeno selo improvizirajući nekakav nužan smještaj. Nakon nekoliko dana grupa Nijemaca ponovo je došla u Studenu. Iz škole koja je ostala čitava, potjerali su neke mještane koji su se u nju sakrili pa su zgradu zapalili.
– Dio Nijemaca je nakon paleža Studene otišao u planinu u potjeru za partizanima i partizanskom bolnicom. U planini su zatekli maloljetne brata i sestru Matu i Mariju Zubalj, koje su zvjerski mučili, izmasakrirali i potom strijeljali ni krive ni dužne, napominje Šnajdar.
Studena, koja je bila vrlo aktivno ustaničko mjesto živjela je i dalje, iako mukotrpno. No, idealno locirana na partizanskim putevima, Studena je i dalje prihvaćala mnoštvo partizana, koji su se prebacivali u Gorski Kotar, pomagala i hranila sve do kraja rata, kaže Šnajdar. Nakon rata obnovljene su sve kuće pomoću države, ali i međusobnom solidarnošću. Studena je od klanjskih mjesta dala najviše boraca, njih čak 142. U partizanima je poginulo 29 boraca, a jedanaest ljudi stradalo je od fašističkog terora, među njima, upozorava Šnajdar, čak i jedna beba, Romano Piković, koji je ubijen u naručju svoje majke.
Dan nakon Studene, na meti nacističkog zločinačkog divljanja našla se Breza. U rano jutro 5. svibnja 1943. godine iz pravca Kastva došla je veća grupa Nijemaca. No, mještani alarmirani događajima u Lipi, Liscu i Studeni tijekom noći su sa stokom otišli u pravcu Ružića.
– U mjestu je ostalo samo nekoliko starijih ljudi. Njih su Nijemci skupili i izveli iz mjesta, a onda počeli redom pljačkati i paliti. Starci su gledali kako njihova imovina i cijela životna muka nestaje u plamenu, opisuje Šnajdar.
Selo Breza je izgorjelo, stanovnici su raseljeni, kuće su obnovom ponovo izgrađene, ali Breza ni nakon paljenja nije prestala biti partizanska destinacija do kraja rata, kaže Šnajdar. Iz Breze je u partizanima bilo više mještana. Poginula su tri borca, a u zarobljeništvu je bilo jedanaest mještana, dok je u radnim i konclogorima bilo internirano šestero mještana.

Neuspjeli pokušaj odnarođivanja

Talijanski vojnici okupirali su Klanu 20. studenog 1918. godine. Rapalskim ugovorom 1920. godine Klana i formalno postaje sastavni dio talijanske države. Odmah započinje proces pokušaja talijanizacije stanovništva, koji, objašnjava Ivan Šnajdar, nikad nije dao nekih ozbiljnijih rezultata. Klanjski kraj kao važno strateško područje premreženo je vojnim fortifikacijama.
– U Klani i ostalim mjestima za potrebe vojske i talijanske administracije gradi se čitav sustav komunalnih i ostalih vojnih objekata, ali se istovremeno vrši izuzetno velik pokušaj pritiska odnarođivanja. Srećom, neuspješno, kaže Šnajdar.
Početkom Drugog svjetskog rata, antifašistički otpor na ovom području jača pa neki protivnici režima bivaju suđeni i završavaju po talijanskim zatvorima. Već 7. svibnja 1942. godine u Studeni, jedinom mjestu na klanjskom području koje je do rata bilo u sastavu Kraljevine Jugoslavije, organizira se prvi Narodno-oslobodilački odbor. Studenjski odbor vrlo je aktivan, te uz njihovu pomoć već tada dio Studenjaca odlazi u NOB. Početkom 1943. godine intenzivira se narodno-oslobodilački pokret u Istri.
– Osniva se Prva istarska partizanska četa, a preko granice s Italijom počinju ilegalno prelaziti borci iz Istre na područje Gorskog Kotara. Na ovo je područje došao Anton Raspor Španac, koji preko Milana Levara iz Smrdeća (Nova Vas) dolazi u kontakt s grupom Klanjaca. Instruirani Klanjci osnivaju u ožujku 1943. godine prvi Narodno-oslobodilački odbor. Potom se osnivaju NOO-i u Liscu, Škalnici i Brezi, objašnjava Šnajdar.

Primorski Novi list, 25. 05. 2014. Andrej Petrak
Snimio: Marko Gracin

© DRUŠTVO ZA POVJESNICU KLANA - 2013

Izrada i održavanje SP Design Klana