Suradnici

Lisac, Studena i Breza pamte

KLANA » Tragičnih događaja iz Drugog svjetskog rata prije 70 godina, uz mještane Lipe, ovih se dana prisjećaju i stanovnici Lisca, Studene i Breze.
Samo dan nakon što su združene snage njemačkih nacista, talijanskih fašista, ustaša i četnika, 30. travnja 1944. godine, u Lipi počinile stravičan masakr, pobili sve zatečene stanovnike, žene, djecu i starce te mjesto sravnili sa zemljom, nacističke snage zapalile su Lisac, četiri dana kasnije i Studenu, a potom i Brezu, objašnjava predsjednik Društva za povjesnicu i Katedre čakavskog sabora Klane prof. Ivan Šnajdar.
    Sva su se ova mjesta nalazila na partizanskim putevima. Kroz Lužinu i Brezu, a posebno preko Lisca, od 1944. intenzivira se prolaz i zadržavanje partizana i kurira na putu u Kastavštinu, Primorje i Gorski kotar. Iz svih klanjskih naselja pojedinci su odlazili u partizane i pomagali, naročito stokom. U samoj Klani bio je uspostavljen njemački garnizon, a pretežan dio mjesta »okovan« žicom. – U proljeće 1944. Nijemci su odlučili uništiti sva mjesta koja su bila na partizanskim stazama i sva partizanska skloništa, redom od Lipe, Lisca, Studene do Breze, ističe Šnajdar.
    U Lisac su iz pravca Klane i Rupe povremeno navraćale njemačke patrole. Nešto prije masakra u Lipi u selu su zatekli nekoliko partizana, a dvojicu koje su mještani sakrili pronalaze i ubijaju. Za odmazdu, nacisti su zapalili dvije kuće i odveli nekoliko mještana u internaciju. Liščani su, vidjevši što se dogodilo Lipi, noću 30. travnja na 1. svibnja 1944. godine napustili selo i, pokupivši dio stoke i najnužnijih stvari, otišli u šumu. Dio mještana odlazi preko Pešišća i Vrh Bliznic u Pilanu i potom u Klanu, a pretežan dio preko Gumanca u Podgraje.

Spaljena Studena

– U selu je ostalo troje starih ljudi, dva muškarca i jedna žena, koji nisu htjeli napustiti svoje kuće. Fašisti su ih izmasakrirali i na kraju ubili pa potom vukli seoskim ulicama. Zapalili su sve kuće i potpuno uništili selo. Srećom su ostali stanovnici izmakli u šumu, u koju se fašisti nisu usudili ući, inače bi bili stradali kao i Lipljani, objašnjava Šnajdar.
Četiri dana nakon Lipe, rano ujutro 4. svibnja 1944. Nijemci opkoljavaju Studenu. Dio stanovnika s periferije uspijeva pobjeći kroz Jurešino u Kukuljane, a ostatak njih, oko 250, nacisti dovode do crkve, gdje ih drže pod stražom mitraljeza. – Nijemci sistemski pljačkaju kuću po kuću i redom ih pale, a stanovnici čekaju svoju sudbinu puni straha i užasa, prisjećajući se Lipe. Kad su popalili i opljačkali sve kuće, kamioni s plijenom kreću put vojarne u Klani, a stanovništvo su pod stražom potjerali u Klanu i potom ih pustili da se sami snalaze, kaže Šnajdar.
Najveći dio stanovnika ubrzo se vratio u popaljeno selo, improvizirajući nekakav nužan smještaj. Nakon nekoliko dana grupa Nijemaca ponovo je došla u Studenu. Iz škole koja je ostala čitava, potjerali su neke mještane koji su se u nju sakrili pa su zapalili zgradu.

Ustaničko mjesto

Dan nakon Studene, nacisti su se namjerili na Brezu. U rano jutro 5. svibnja 1944. godine iz pravca Kastva došla je veća grupa Nijemaca. No, mještani alarmirani događajima u Lipi, Liscu i Studeni tijekom noći su sa stokom otišli u pravcu Ružića. – U mjestu je ostalo samo nekoliko starijih ljudi. Njih su Nijemci skupili i izveli iz mjesta, a onda počeli redom pljačkati i paliti. Starci su gledali kako njihova imovina i cijela životna muka nestaje u plamenu, opisuje Šnajdar.
Nakon opisanih događanja, Nijemci su u Klani i Podgrajama »pokupili« ukupno 24 Liščana i Liščanke pa ih internirali u radne i konc logore u Austriji i Njemačkoj, otkud se neki nisu nikad vratili. Izbjegle Liščane prihvatili su Klanjci i Podgrajci, kod kojih su živjeli do kraja rata i obnove. Spaljena Studena ostala je aktivno ustaničko mjesto i živjela i dalje, iako mukotrpno, a Breza ni nakon paljenja nije prestala biti partizanska destinacija do kraja rata.

Strijeljani brat i sestra Zubalj

– Dio Nijemaca je nakon paleža Studene otišao u planinu u potjeru za partizanima i partizanskom bolnicom. U planini su zatekli maloljetne brata i sestru Matu i Mariju Zubalj, koje su zvjerski mučili, izmasakrirali i potom strijeljali ni krive ni dužne, napominje Šnajdar.

Novi list, 09. 05. 2014. Andrej Petrak

© DRUŠTVO ZA POVJESNICU KLANA - 2013

Izrada i održavanje SP Design Klana